Stari Baz - Starohelenski, jedna zima

Ilustracija, Foto: Pixabay

Ledeno je napolju, sigurno minus pet, šest. Srećom kupio sam odlične zimske čizme, pa se dobro držim i hodam besprekorno u ravnoteži na klizavim trotoarima. Na kolokvijumu iz starohelenskog jezika uzeo sam 22 od 40 bodova, što uopšte nije loše. Kod kuće su utisci podijeljeni, ali ja lično sam prezadovoljan. Težak je starohelenski, a ne treba biti nedokazan i neumoran u ambiciji. Biće druge ocjene bolje, siguran sam.

Spuštam se od zgrade Fakulteta ka "Meraku", pa do šetališta gdje su kiosci sa fenomenalnim hamburgerima. Crveni su, u Mahtigovom stilu, i odlično pašu krhkom organizmu, nenaviknutom na klimu gorštačkog područja. Da je bolje jesti u "Meraku" shvatio bih sigurno kroz tri do pet godina, sa zrelošću, ali ovako zelen i nepripremljen na život kradem Bogu dane i zujim unaokolo zaleđenim putevima.

-Dobar dan. Može jedan hamburger ?

Radnica potvrdno klima glavom, vadi meso iz plastične kese na puckanje i stavlja ga da se prži.

-Imate, inače, izvrsne hamburgere - kažem veselo.

-Hvala Vam. Od priloga?

-Kečap, kupus, senf, pavlaku...

Očas posla stavila je meso u lepinju i dodala četiri priloga. Prihvatam hranu gledajući oprezno da li je ubačena koja čačkalica. Imam inače fobiju od čačkalica i lakne mi kad ih vidim da ih nema.

-Hvala, prijatno - odlazim da uhvatim još koji krug samotnog lutanja utišanim gradom, uz hiperprodukciju misli o narednim obavezama na studijama filozofije.

Dok se hvatam u koštac sa predsokratovcima, Dekartom, Hegelom, Hajdegerom i ostalima, čujem onako usput kako su glavna tema izbori i kako svi očekuju da dokazani autokrata, a po uverenju naroda i lopov, konačno ode sa vlasti nakon 20 i kusur godina. Većina kaže da će glasati za opozicionog kandidata, profesora i karijernog diplomatu, sa gospodskim manirima, ali po sudu običnog gledaoca i posmatrača pomalo izgubljenog u javnom nastupu. I ja bih volio da autokrata i lopov padne, ali nemam pravo glasa, pa nikako ne mogu da učestvujem u iskazivanju narodne volje. Zapravo, mislim kako je politika uvijek ona supstanca koja uprlja čistotu i najčešće razvodni životnu suštinu na oholost, lukavstvo i potrebu da se ima preimućstvo nad drugim čovjekom. Zato ništa to ne uzimam za ozbiljno, već šipčim po hladnoći, hvatam veliki krug od kioska sa hranom, do ruiniranog doma kulture preko zgrade faksa do paba.

Sitog stomaka, ali preplašen od života, slušam predveče u "Forumu" kako mi Sanja govori da je na tavanu svoje kuće pronašla stari harmonijum, instrument o kojem je profesor starohelenskog naširoko govorio jesenas na jednom predavanju. Ona ulazi na fejsbuk nalog preko mobilnog telefona i pokazuje staru sliku gdje je sa društvom na nekoj kućnoj svirki. Izvodili su Darka Rundeka, njih nekoliko, i sad joj je žao što nema snimak sa te večeri. Svirali su, priča uzbuđeno, "Senor", što savršeno dođe na ovo prehladno vrijeme. Pridružuje nam se Simon, tipični mediteranski čudak, govori kako je želio da bude profesionalni vaterpolista i da mu nije bilo ravnog u njegovom godištu na nezgodnoj strani. Znao je, priča ushićeno, da se izdigne iz vode i pogodi rašlje u stilu Danila Ikodinovića. Ne mogu da razlučim da li je nezgodna strana, lijeva ili desna strana. Ja sanjarim kako želim da imam svoj rokenrol bend, ali sve ide presporo, već par mjeseci sam u gradu i  ništa se po tom pitanju ne dešava. Simon otvara knjigu Hermana Dielsa o predsokratovcima, filozofija je nova pasija i tetoši nas da ćemo položiti sve predmete do kraja semestra.

- A knjiga profesora Antičke filozofije? Da li spada u obaveznu literaturu? - pitamo Simona uglas kao pačići.

Otpija gutljaj šveps tonika, pa kaže da je to u stvari dodatna literatura. "Forum" liči na mjesta gdje su u 19. vijeku obitavali veliki umovi, na mjesta gdje su bistrili duboke misli. Čekamo da se pojavi neki Niče ili Kjerkegor, vrijeme je stalo i potpuno smo u svijetu filozofije, na nekoliko paralelnih nivoa postojanja, 17. novembra jedne daleke godine u sedam sati uveče. Nadasve mističko iskustvo prekida bučan TV prilog o predsjedničkim kampanjama, narod u Forumu se uskomešao i ljudi se svađaju oko politike. Mi smo potpuno neokrznuti svim tim i vijećamo: Ako je Troja bila u Zeti, šta je bilo gore kontinentalnije u antičkim vremenima? Možda su baš onog konja doturili ka Tuško
m polju odavde, od mjesta gdje se nalazi spomenik kralja i kiosci sa brzom hranom.

- Da idemo, valja se probuditi ujutru - predlaže Simon.

Pakujemo knjige i skripte u cegere i odlazimo koračajući ledenim pločnikom, koji se presijava na uličnom svijetlu poput velikog klizališta. Najteže je prošlo, sada kad smo završili starohelenski naoštreni smo da trsimo i ostala četiri predmeta.

Jedva čekam proljeće, da čitam Platona ispod drveta na livadi na periferiji grada.