Постови

Stari Baz - Zastoj

Слика
Foto: Unsplash/Lucian Alexe One fluid gesture, Like stepping back in time Trapped in amber, petrified I’m still not satisfied (Placebo) Previše dinamičan život na plus 40, od gradske vreve odbija se eho koji zvuči kao fliper. Čovjek stoji na vrućini, nosi kačket na glavi. Između dvije žurbe žureći ulazi u dan. AN ANALOG GUY IN A DIGITAL WORLD - Ništa nam globalizacija neće donijeti, ni digitalna transformacija - kaže sebi Bogdan, mladić rođen devedesetih, visok 176 centimetara, neprilagođen u različitim okolnostima i fazama života, od bebećih dana, preko bezbrižnih dječijih, do momačkih i sada kao odraslih. Osjeća se Bogdan u stvari kao dijete, zarobljeno u tijelu odraslog muškarca. I odvajkada čeka nešto što priželjkuje da se desi, nekakav prosperitet, promjenu svijesti. „An analog guy in a digital world“, kako se zove ona kompozicija Martina Rota. - Ona narandžasta boja na omotu je zapravo vrućina. Poistovjećujem se s dječakom, što ima slušalice na ušima, kosu kao Denis Napast i ...
Постави коментар
Прикажи све

Stari Baz - Prevazići strah od ogromnosti (Injaritu)

Слика
Ilustracija, Foto: Pixabay Marko je još od ranih studentskih dana volio Injarituov ciklus filmova „Trilogija smrti“. „Amores perros“ je prvi put vidio kao klinac na TV-u i jedna stvar mu je posebno zapala za oko – nelinearna montaža. Baš u osnovnoj školi njegov nastavnik likovnog vaspitanja preporučio je đacima ostvarenja meksičkog reditelja, posebno govoreći o tada novom filmu „Babel“. Marko je zadužio kasetu u videoteci „Pluton“ u Makedonskom naselju u Baru, odgledao „Babel“, ali je ubrzo shvatio da je malo toga zapamtio. Prolazile su godine, blijedjela je zainteresovanost za filmove, međutim o(p)stajala je neka čudna, neizreciva čežnja da se shvati i lakoća, ali i težina koju život nosi. Međutim, sav taj potencijal za život počeo je da se troši tokom srednje škole. Viđao bi ponekad i profesora po naselju, kako šeta između dva reda visokog žbunja ili kako sjedi u „Klubu umjetnika“. Sa drugom iz komšiluka jedne noći završio je oko ponoći u „Klubu“ i obojica su, mada nepozvani, banč...
Постави коментар
Прикажи све

Stari Baz - Rijeka

Слика
  Foto: Mila Vujović Tata je prije nekog vremena odlučio da se preselimo iz velikog grada u jedno sasvim malo mjesto. To mami u početku nije bilo baš primamljivo, ali je i ona prihvatila da je to dobar korak. Stvari iz naše kuće na Košutnjaku tata je sa prijateljima unio u kamion, kojim je kasnije sve to odvezeno za Crnu Goru. Roditelji, mala sestra i ja smo krenuli odvojeno vozom i čekao nas je dug put ka Podgorici. Prošli put kad je tata bio tamo dočekale su ga velike demonstracije, a ja sam ga pitao zašto me nije poveo, jer sam u Beogradu često sa njim išao na proteste protiv nekog Slobe. Mama se na to malo ljutila, uvijek kaže da je opasno ići tamo. Ipak, tata se vratio živ i zdrav, sa konačnom odlukom da ćemo živjeti na Rijeci Crnojevića. U vozu sam dobro spavao. Nisam gotovo ni osjetio put, a takođe mi nije smetalo što je kupe bio malo prljav. Stigli smo u Podgoricu oko pola 10 ujutru. Već na stanici čekao nas je taksi i krenuli smo ka Virpazaru. Na Rijeku smo stigli relati...
Постави коментар
Прикажи све

Miloš Lalatović - Ulica Kurta Kobejna

Слика
Foto:  Joe Giron/Corbis U vrijeme raspada komunističkog sistema, dešavale su se mnoge promjene, pa i promjene  imena gradova, trgova, bulevara, ulica. Ovo je bilo inspirativno i za jednu grupu mladih rokera. Baš tada pojavio se novi bend "Nirvana''. Kupovala su se piratska izdanja ovog benda. Nije moglo drugačije. Svi su imitirali Kobejna, koji je imao veliku harizmu. Međutim, bend nije dugo potrajao. Ugasio se smrću Kobejna, koji je zvanično izvršio samoubistvo. Lokalni rokeri su bili vrlo tužni. U znak poštovanja odlučiše se za neobičan čin. Naime, u njihovom naselju napraviše, vrlo uvjerljivo, ploču sa natpisom ulice, ovog puta, antiheroja "Kurta Kobejna". Sve su završili noću. I niko nije ništa primijetio. Ujutro je osvanuo novi naziv ulice. Većina ljudi u naselju, posebno stariji, zaista su mislili da se radi o novoj ulici nekog "narodnog heroja'', ili nekog sličnog. U međuvremenu, ova neobična skupina mladih se razišla, svako na svoju stranu. A...
Постави коментар
Прикажи све

Džoni Bi Džek – Budim se

Слика
  Ilustracija, Foto: Pixabay Uz beznadežan uzdah, budim se. Moje oči mi govore da još uvek je noć. Kao po običaju, još jednom ću morati da se borim za svaki sekund sna. Ovo stanje u kojem se nalazim, ova praznina koja raste u meni, me tera da plaćam cenu koja iz noći u noć postaje sve skuplja. Pitanje je koliko će proći vremena dok ona ne postane preskupa. Dok se okrećem na bok, secanja sama kreću da naviru. Bolji dani, u kojima sam još uvek imao glas. Dani u kojima je i ona bila, moja milost koja na samom kraju milosti nije imala. Njena kosa, koja je znala da pleše na mom licu, da me oživi mirisom. Njene oči, u kojima sam i tada trebao da vidim đavola. Ali demone ne možeš videti ako ti pogled ka nebu ide. Pisao sam joj pesme, milosti mojoj. Bila je neizostavni deo svake moje priče, element lepote koja mi je do tada bila nepoznata. Da sam znao tada kakav otrov pijem, ne bih trošio stranice i reči da bi joj večnost dao. Uz tihi jecaj, budim se. Oči mi govore da skoro zora je. Neka...
Постави коментар
Прикажи све

Stari Baz - Starohelenski, jedna zima

Слика
Ilustracija, Foto: Pixabay Ledeno je napolju, sigurno minus pet, šest. Srećom kupio sam odlične zimske čizme, pa se dobro držim i hodam besprekorno u ravnoteži na klizavim trotoarima. Na kolokvijumu iz starohelenskog jezika uzeo sam 22 od 40 bodova, što uopšte nije loše. Kod kuće su utisci podijeljeni, ali ja lično sam prezadovoljan. Težak je starohelenski, a ne treba biti nedokazan i neumoran u ambiciji. Biće druge ocjene bolje, siguran sam. Spuštam se od zgrade Fakulteta ka "Meraku", pa do šetališta gdje su kiosci sa fenomenalnim hamburgerima. Crveni su, u Mahtigovom stilu, i odlično pašu krhkom organizmu, nenaviknutom na klimu gorštačkog područja. Da je bolje jesti u "Meraku" shvatio bih sigurno kroz tri do pet godina, sa zrelošću, ali ovako zelen i nepripremljen na život kradem Bogu dane i zujim unaokolo zaleđenim putevima. -Dobar dan. Može jedan hamburger ? Radnica potvrdno klima glavom, vadi meso iz plastične kese na puckanje i stavlja ga da se prži. -Imate, i...
Постави коментар
Прикажи све

Stari Baz - Magična korozija tankera

Слика
Foto: Pixabay Tek je svanulo, a birtija na toj pijaci već je bila otvorena. Ušli smo unutra nakon neprospavane noći koja je bila puna nepredviđenih dešavanja. Naručismo po kafu. Na ovakvim mjestima još uvijek umiju da naprave dobro kuvanu tursku kafu. Unutra nema nikog, jedino se čuje vlasnikov pušački kašalj. Otpijam gutljaj kafe, palim cigaretu i udahnuvši dim razmišljam o tome kuda idem, na tragu Kantova tri krucijalna pitanja (mada se on ne pita „kuda idem“, ali kao da se upravo to neposredno čini). Sreća, pa je tad bilo lufta za neke životne interpretacije koje su kompatibilne sa „od danas do sjutra“. Žao mi tog čovjeka, kafedžije, nekako je oronuo. Te noći što je prethodila osvitanju u kafani posvađao sam se sa jako bliskom osobom, zbog gluposti, baš na rođendanu prijatelja sa kojim provedoh najveći dio vremena.  I nekako, ako se dobro sjećam, dao sam zavjet da nikad neću više ni sa kim da se svađam. Ne zbog straha, nego zbog besmisla. Godinama kasnije znao sam štošta da guta...
Постави коментар
Прикажи све