Miloš Lalatović - Ulica Kurta Kobejna





















Foto: Joe Giron/Corbis


U vrijeme raspada komunističkog sistema, dešavale su se mnoge promjene, pa i promjene  imena gradova, trgova, bulevara, ulica. Ovo je bilo inspirativno i za jednu grupu mladih rokera. Baš tada pojavio se novi bend "Nirvana''. Kupovala su se piratska izdanja ovog benda. Nije moglo drugačije. Svi su imitirali Kobejna, koji je imao veliku harizmu. Međutim, bend nije dugo potrajao. Ugasio se smrću Kobejna, koji je zvanično izvršio samoubistvo.

Lokalni rokeri su bili vrlo tužni. U znak poštovanja odlučiše se za neobičan čin. Naime, u njihovom naselju napraviše, vrlo uvjerljivo, ploču sa natpisom ulice, ovog puta, antiheroja "Kurta Kobejna". Sve su završili noću. I niko nije ništa primijetio.

Ujutro je osvanuo novi naziv ulice. Većina ljudi u naselju, posebno stariji, zaista su mislili da se radi o novoj ulici nekog "narodnog heroja'', ili nekog sličnog. U međuvremenu, ova neobična skupina mladih se razišla, svako na svoju stranu. Ali je natpis sa ulicom "Kurta Kobejna'' još dugo stajao. Niko ga nije dirao.

Kada je jednom prilikom jedan od učesnika ilegalne promjene ulice došao u taj kraj, vidio je mladiće sa cigaretama. U razgovoru sa njima rekoše da žive u ulici "Kurta Kobejna'', iako se ploča sa imenom već bila promijenila. Čovjek se slatko nasmija i nastavi dalje.


Nova djeca dolaze, Kurt ostaje...


Priča je preuzeta iz knjige "Sa druge strane" autora Miloša Lalatovića koju je 2022. objavila Književna omladina Srbije

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Stari Baz - Zastoj

Слика
Foto: Unsplash/Lucian Alexe One fluid gesture, Like stepping back in time Trapped in amber, petrified I’m still not satisfied (Placebo) Previše dinamičan život na plus 40, od gradske vreve odbija se eho koji zvuči kao fliper. Čovjek stoji na vrućini, nosi kačket na glavi. Između dvije žurbe žureći ulazi u dan. AN ANALOG GUY IN A DIGITAL WORLD - Ništa nam globalizacija neće donijeti, ni digitalna transformacija - kaže sebi Bogdan, mladić rođen devedesetih, visok 176 centimetara, neprilagođen u različitim okolnostima i fazama života, od bebećih dana, preko bezbrižnih dječijih, do momačkih i sada kao odraslih. Osjeća se Bogdan u stvari kao dijete, zarobljeno u tijelu odraslog muškarca. I odvajkada čeka nešto što priželjkuje da se desi, nekakav prosperitet, promjenu svijesti. „An analog guy in a digital world“, kako se zove ona kompozicija Martina Rota. - Ona narandžasta boja na omotu je zapravo vrućina. Poistovjećujem se s dječakom, što ima slušalice na ušima, kosu kao Denis Napast i ...
Прикажи све

Stari Baz - Magična korozija tankera

Слика
Foto: Pixabay Tek je svanulo, a birtija na toj pijaci već je bila otvorena. Ušli smo unutra nakon neprospavane noći koja je bila puna nepredviđenih dešavanja. Naručismo po kafu. Na ovakvim mjestima još uvijek umiju da naprave dobro kuvanu tursku kafu. Unutra nema nikog, jedino se čuje vlasnikov pušački kašalj. Otpijam gutljaj kafe, palim cigaretu i udahnuvši dim razmišljam o tome kuda idem, na tragu Kantova tri krucijalna pitanja (mada se on ne pita „kuda idem“, ali kao da se upravo to neposredno čini). Sreća, pa je tad bilo lufta za neke životne interpretacije koje su kompatibilne sa „od danas do sjutra“. Žao mi tog čovjeka, kafedžije, nekako je oronuo. Te noći što je prethodila osvitanju u kafani posvađao sam se sa jako bliskom osobom, zbog gluposti, baš na rođendanu prijatelja sa kojim provedoh najveći dio vremena.  I nekako, ako se dobro sjećam, dao sam zavjet da nikad neću više ni sa kim da se svađam. Ne zbog straha, nego zbog besmisla. Godinama kasnije znao sam štošta da guta...
Прикажи све

Stari Baz - Starohelenski, jedna zima

Слика
Ilustracija, Foto: Pixabay Ledeno je napolju, sigurno minus pet, šest. Srećom kupio sam odlične zimske čizme, pa se dobro držim i hodam besprekorno u ravnoteži na klizavim trotoarima. Na kolokvijumu iz starohelenskog jezika uzeo sam 22 od 40 bodova, što uopšte nije loše. Kod kuće su utisci podijeljeni, ali ja lično sam prezadovoljan. Težak je starohelenski, a ne treba biti nedokazan i neumoran u ambiciji. Biće druge ocjene bolje, siguran sam. Spuštam se od zgrade Fakulteta ka "Meraku", pa do šetališta gdje su kiosci sa fenomenalnim hamburgerima. Crveni su, u Mahtigovom stilu, i odlično pašu krhkom organizmu, nenaviknutom na klimu gorštačkog područja. Da je bolje jesti u "Meraku" shvatio bih sigurno kroz tri do pet godina, sa zrelošću, ali ovako zelen i nepripremljen na život kradem Bogu dane i zujim unaokolo zaleđenim putevima. -Dobar dan. Može jedan hamburger ? Radnica potvrdno klima glavom, vadi meso iz plastične kese na puckanje i stavlja ga da se prži. -Imate, i...
Прикажи све