Stari Baz- Lijepa Pjesma

Nije teško spjevati
lijepu pjesmu
Potrebno je samo
primijetiti lijepo
U stvarnosti.

Nazvati je lijepom
i kada siva je.
Sjajem iznutra
Rastjerati oblake

Ili uzeti nečiju ruku,
pa reći- gle, dobar je
Svijet. Kako savršeno
neobjašnjiv radi

A iznad svega zavoljeti
Vedrinu. Imati vjere.
Zaslužiti ljubav žene.
I u oku njenom pronaći
obnovljenog novog sebe

Žena ima sunce u očima.
Nosi kosmos u grudima.
Čovjeka čini cijelim
Od početka vremena

Ne ideja žene, već ona sama
Svijetli i kad je boli glava.
Uvijek je najbolja,
Bez obzira na to što
je naporan dan imala

A koja li je to prava?
Kada je ona prava?
Otkriću tajnu Vama
ipak je lijepa pjesma

Prava je kad pokrene
djetinje u čovjeku
Bez prethodnog plana
Tada sve lakoća bude

Jer samo u tim trenucima
čovjek čisti život slavi
ni tad, ni kasnije
ne zna to da objasni

Ona najbolje zna
kako da ga izmisli
i komade
pokupi i od njih
njega nanovo sastavi

Pa ih sklopi u mozaik
I udahne u  hram
Da siromah ne sitnjičari
već hvali Spasitelja

U podne i u ponoć
U šesti čas, u crkvama.
Kad je sa njom
I kad u domu odmara