Stari Baz- Radno mjesto, rodni grad

Dok prekjuče nisu donjeli veliku peć, nalik onoj TA, bila je uskraćena za podatak da se takve vrste furuna još proizvode. Izgleda glomazno, ali toplo je. Sada, u harmoniji trafike, kroz ono prozorče, bezbrižno posmatra  neshvatljivo uspavani grad. Ovog decembarskog jutra niko ništa nije kupovao. Cigarete slabo prolaze, na štampu bolje ne trošiti riječi. Što je čudno s obzirom na nesvakidašnju snabdjevenost inostranim listovima.

Na Radiju cijelog jutra vrhunska plejlista. Muzika osamdesetih i poneka od kvalitetnih novokomponovanih stvari. Zatim je krenula i muzička emisija. Reporter javlja da se američki gitarista Džon Frušante vratio u Peperse. Drugi put, nakon deset godina.

Tarjina druga strast je literatura.

Dobre novine preduslov su za kvalitetnu javnost, parafraza je iz knjige koju je nedavno pročitala.  Putujući stranicama sve je oduševljenija načinom na koji njeni omiljeni pisci sklapaju rečenice, kristališu formu, prave digresije, te se dosljedno, bilo da su u pitanju kratke priče ili romani, pozivaju na vrhunsku muziku- od klasike, preko šansone do alternativnog roka. Ona misli na nam to upravo i treba, sadržaj koji će usmjeriti svijet ka životu duha. Ka promjeni, ali najprije na individualnom nivou. Iskreno vjeruje u djelotvornost riječi. U knjigama pronalazi nasušne rezerve veselosti.

Nakon dvadesetak minuta, negdje oko jedan popodne, Tarja blago podiže glavu. Nema mušterija. Još tri sata do kraja smjene, hrabri sebe samu, kad joj stiže sms. Marko piše kako je odgledao izvjesni film, a ona odmah povezuje da je upravo to film  koji joj je, jednom prilikom, preporučio bivši momak, a nikada ga nije do kraja odgledala. Voljela je drukčije filmove, nije to bio njen tip filma. I zato joj je u trenutku i raspoloženje palo. Kako i neće, baš je ispao gad prema njoj. Kad se otvori prijateljima, priznaje kako je, nakon raskida sa njim, postala i ostala sita lutanja. Usled naleta kisjelih sjećanja, tri sata, koliko je ostalo do kraja smjene, djeluju kao beskonačnost. Ipak, ni sama ne znajući kako, pronalazi lakoću. Predlaže rasterećeniju temu. Kuca sa Markom o vremenu i sportu. Upoznali su se sinoć, pričali o Džarmušu.

Potom ostavlja knjigu i uzima novine.  Najviše voli analitičke tekstove: komentare, kolumne i osvrte. Tu i tamo, i publicistiku, feljtone. Crnjanskog i Hemingveja, prozaiste koji su bili i novinari. Prije je studirala arhitekturu, čak u Sloveniji. Izjalovio se. Prosto,  izgubila je interesovanje i odustala od velike karijere. A čudno, profesori su govorili kako je kapacitet. Prebacila se na isti faks u našem glavnom gradu, i tako putuje ponekad. Vozom. Blizu je. I jeftino. Diplomiraće nekad.

Ima nekoliko prijatelja koji su završili ili još studiraju žurnalistiku. Približili su joj taj svijet, pa i sama ponešto napiše. Uostalom, novinarstvo je zanat. Kažu da je talentovana, hvale je. Ponekad razmišlja o studijama. 

Živi u Baru, kod Crvene banke, na sedam minuta hoda od trafike. Snalazi se tako, šljaka. Danas je petak, slobodna je sjutra i prekosjutra. Planira da prošeta pored mora, da se nadiše joda. To je bar jednostavno, a nikako da se zasitimo jednostavnosti kad je otkrijemo. Tako i za okolinu neobična Tarja, čije je ime nordijskog porijekla. Mada ga pojedini vezuju za drevnu Persiju, odnosno nordijsku varijaciju persijskog imena Darija.