Stari Baz- Moldavija

Foto: anamorphosis-and-isolate.tumblr.com

PRVI preveden tekst, ukupno 373 riječi. Izvještaj sa otvaranja jedne izložbe u Istorijskom muzeju. Tri izjave, standardna matrica, lid, citati, opis toka događaja, zaključak...

U MOLDPRES-u su bili zadovoljni. Kažu doprinosim, radim, drago im je što sarađujemo. Inače, svi ljudi koje ovih dana upoznajem se čude zašto sam došao baš u Kišinjev. „Zašto si došao kad svi idu odavde?“, „Ovdje nema sreće“... to su njihove česte konstatacije. Pomalo im je čudna zemlja iz koje dolazim, ta Crna Gora ušuškana „između planina i mora“  kako je otpjevao Bajaga.

Ličim sebi na Rikarda Somokursija. Ako se išta pitam, izbjegao bih jedino onu silnu patetiku kojom Ljosin književni lik odiše. Ljubavna lutanja s kraja na kraj planete i položaj, u najboljem slučaju, taoca prividne uzvišenosti ljubavi- neka hvala, ne želim to! A interesuje me sve, interesuje me da li i Moldavija ima svog Ljosu.

Umjetnike ću tek da otkrijem.

Jako je čudan moj odlazak iz države. Mada, uvijek sam se premišljao, želio tu daljinu i lijepu uspomenu na distanci. Ionako kući ništa pametno nisam činio sa svojim životom. Kerefečio sam se i traćio vrijeme, radio i umarao se, smarao se do beskonačnosti zapravo. I naravno, u različitim periodima se suočavao sa raznoraznim sranjima i zajebancijama.

Nikog ne optužujem za to. Jednostavno, desilo se kako se desilo.

Dobro, napredovao sam vremenom i tek kad sam se usudio da stvari nazovem pravim imenom, ne uvijajući loše momente u lažni optimizam. Nisam iz te priče. A razbila su se pri samom spuštanju na ovdašnji pokvašeni pločnik, kada mi je Sergej rekao:

„Moraš da probaš naše vino“.

Vozili smo 130 na sat, autoput prostran i bezbijedan, odvalili „Majke“ do daske.“

„Dobra muzika. To je neki vaš bend?“, upitao me.

„Jeste, jugoslovenski grandž“, odgovorio sam sa osmjehom.

„Dobro je što ćeš upoznati Petrua. On nas čeka u Krikoviji- prijestonici vina.“

„Prijestonica vina, čitao sam o tome. I mi imamo interesantna vina. U stvari, naše i vaše nasljedje je na interesantan način povezano. Pričaćemo naravno, da ne tupim o tome u ovom fenomenalnom trenutku.“

„Previše idealizuješ. Ako si ovdje došao po slobodu, zeznuo si se.“

„Moj život, moja stvar.“

Petru radi u MOLDPRES-u, jedan je od urednika. Sa njim sam se povezao preko projekta „Journalism Worldwide“. Rekao je da mu treba neko iz Crne Gore ko bi prevodio njihove vijesti kako bi se one mogle bez puno naprezanja čitati u Podgorici, Nikšiću, Budvi i ostalim crnogorskim gradovima. Bilo je i drugih opcija- manji gradovi u Njemačkoj, Rusija, Južna Koreja... Ali, pošto nije bilo Grčke, izabrao sam zemlju koja se može pohvaliti trećim najbržim internetom na svijetu.

Zemlju u nekim pojedinostima jako sličnu našoj. Ono što je Moldavija za post-sovjetsko područje, to je Crna Gora u nekada jedinstvenom regionu bila i naravno ti obrisi i dalje postoje. Bez osvrtanja na identitetska pitanja, to prepuštam pametnijima. Ekonomija, tu i tamo. Mi smo možda imućniji, ali nije tolika razlika kao što se priča. 

No, bez obzira na te stvari, ja sam odlučan da se radije bavim onim dnevnim, uživam u novoj sredin. Na istoku Evrope pišem i prevodim. Konačno živim život potpune slobode, na margini, polako i mimo turbulencija.

Dali su mi upravo zeleno svijetlo da napravim priču o moldavskom internetu.